Često kada se žene u rodilištu nalaze pred odlukom (klistir, indukcija, epiduralna…) ne znaju kako reagirati i često me već u trudnoći pitaju “a što da napravim ako me pitaju xy?”.
Danas s vama želim podijeliti par savjeta za kojih se nadam da će vam pomoći u baš takvim trenucima.
Za početak edukacija i priprema u trudnoći igra veliku ulogu, jer kad znate što očekivati, što možete tražiti, što možete odbiti, koja su vaša prava i koje su prednosti/mane/rizici svake odluke, možete biti sigurniji u svoje želje i odluke. Pohađanje tečaja za trudnice, otvoren dijalog s ginekologicom/ginekologom, razgovor s doulom (preporučam da napravite vježbu s doula karticama ako ih vaša doula koristi) te pisanja plana poroda, najkonkretniji su temelji za informiran i osnažen porod.
Jednako tako bitna je i priprema partnera (ili osobe koja će vam na porodu biti pratnja), jer se zna dogoditi da za vrijeme samog poroda zaboravimo na sve što smo naučili i/ili htjeli, ili nam se ne da objašnjavati, pa u tom slučaju partner/pratnja mogu nježno a sigurno prenijeti vaše želje i pitanja medicinskom osoblju.
Na samom porodu, kada je vama prezentirana intervencija, zapamtite da svaka intervencija mora biti pojašnjena te da vam mora biti predložena na način gdje vi odlučujete odnosno pristajete ili odbijate, a ne smije se raditi bez vašeg znanje. “To se pravo naziva se informirani pristanak ili, kako se navodi u “Zakonu o zaštiti prava pacijenata, pravo pacijenta na suodlučivanje, a obuhvaća pravo na obaviještenost te pravo na prihvaćanje ili odbijanje pojedinog postupka.” ( Pregledni rad, Informirani pristanak ili pravo pacijenta na suodlučivanje, Renata Turčinov). A detaljnije o zakonu o zaštiti prava pacijenta možete pročitati tu.
Iako su nam u glavi rodilišne intervencije one hitne, u kojem se spašava život, većina intervencija koje se svakodnevno događaju u rodilištu nisu hitne, a puno njih niti nužne. Tako da imate vremena pitati i razmisliti prije nego donesete odluku.
Kod donošenja odluku preporučam da koristite mozak. Ne ovo ne mislim na neki ružan niti doslovan način, samo mi je smiješna igra riječima. Naime postoji akronim “B.R.A.I.N” koji služi kao podsjetnik za koja pitanja postaviti kako biste lakše došli do odluke i o čemu trebati razmisliti. Zato možete često ćuti ili pročitati izraze “use your B.R.A.I.N” baš u “settingu” poroda i medicinskih odluka.
B. stoji za benefits, odnosno benefiti/prednosti. Pitanje koje postavljate je iduće “koje su prednosti ako se odlučim na ovu intervenciju? Kako mi može pomoći?”
R. stoji za risk, odnosno rizik. Pitanje koje možete postaviti je “Ima li ova intervencija kakve moguće rizike za mene ili bebu, ima li kakve nuspojave?”
A. stoji za alternatives, odnosno alternative. Tu je dobro priupitati “Imate li možda kakvu alternativu za predložiti, voljela bih znati koje su mi sve opcije u ovom trenutku?”
I. stoji za intuition ili instincts, odnosno za intuiciju ili instinkte. Iako će ljudi često odmahnuti glavom na ovo, nitko ne poznaje vaše tijelo bolje nego vi, pogotovo u porodu. U ovom slučaju pitanje koje postavljate sami sebe jeste “kako se osjećam vezano za ovo? Mislim li da će mi pomoći ili odmoći?” i uvijek možete iskomunicirati “Ne osjećam se ugodno s tom odlukom” ili “mislim da bi to bio najbolji korak u ovom trenutku”, ovisno o tome kako se osjećate.
N. koji stoji za nothing, odnosno ništa. Ovo se odnosi na pitanje “što bi se dogodilo da ne napravimo ništa?”, “možemo li malo pričekati i vidjeti kako će se stvari odvijati?”
N. također može stajati i za next steps, odnosno sljedeće korake, uz koje ide pitanje “Ako se odlučim za tu intervenciju, možete li mi objasniti koji su idući koraci koji će se dogoditi, kako će to izgledati i što mogu očekivati?”
Na ovaj način pokrili ste temeljna pitanja koja su potrebna za donošenje odluke i vjerujte da iako se čini dugačko, zapravo ne traje dugo a pomaže vam da zaista s razumijevanjem donesete informiranu i osnaženu odluku.
Nadam se da su vam ovi savjeti bili korisni i sretno!
S ljubavlju,
Nažalost ne slažem se sa navedenIm, u bolnicama radi osoblje koje je proslo višegodišnje eduKacije o svakom navedenom postupku koji se ženi radi i nudi. Istina je da svaka žena najbolje pozna svoje tielo,ali svaki postupak ima svoj razloG i ne nudi se bezveze. FizioLogija poroda Nije jednostavna kako se čini te i vrhunski perinatolozi priznaju da Cak i nakon visegodisnjeg iskustva jos uvijek nisu doVoljno sigurni ni samouvjereni kao neki ljudi kojima to nije struka. Onaj tko radi u rodilistu, zna o cemu pricam. Svaki fizioloski porod u par minuta moze postati patoloski. Sve je dobro dok je dobro, ali treba biti realan u zivotu i neke stvari ipak pustiti ljudima koji su godine i godine ostavili u rodilistu i znaju sto i zato i kada i kako rade.
Tako da svaki postupak koji vam Se nudi, Nece vam se sigurno nuditi ako je njegova steta veca od koristi. Svi smo mi uvijek najsretniji kad sve ide “prirodno” ali nazalost, vise puta smo svjedoci da to nije uvijek tako i da pravilnim intervencijama spasavamo zivote Djece a i majki. Iz ove perspektive je mozda tesko to shvatiTi, ali tko je u tome i zivi to svaki dan zna zasto je to tako, zna zasto se treba posegnuti za npr vaKumom, pojacati dozu drIpa i slicno tome. To je onaj dio price koji se ne vidi ali zato Bi posljedice bile ne bas lijepe da se ostavi sve prirodi. Raste i popularnost poroda kod kuce. Nemojte me krivo shvatiti ali to je jako opAsno I svAka cast onome tko se odvazi na to. Jer pogresna je pretpostavka da ako je trudnoca od pocetka “skolska” da ce sve biti uredu. To nije tocno. To je nesto sto se jednostavno ne moze predvidjeti. I ako neSto krene u krivom pravcu, vi nemate uz sebe strucno osoblje da vam pomogne, pri tome ne mislim Samo na opstetricare vec i na neonatologe koji su Jedni od najvaznijih ljudi u rodilistima koji nakon poroda skrbe da vasa djeca Dobiju sve sto trebaju.
Nije sve tako crno u bolnicama, jedno au vase zelje a drugo je realnost i mogucnost koja vam ostaje. Mogla bi jos puno toga Napisati ali Nema poTrebe. Moj savjet je da pitate da vam se objasni sve ato vam nije jasno, svatko ce vam objasniti zasto se radI koji postupak i cemu on sluzi jer ocito necem sluzi ako vam se indicira.
A indikacija se postavlja na temelju visegodisnjeg iskustva odRedjenog porodnicara.
Lijepi pozdrav.
Draga ena,
Hvala vam na vašem komentaru. Sasvim je ok imati drugačije mišljenje no ja još nikako ne mogu shvatiti s čim se točno ne slažete? Ja nigdje nisam napisala da medicinski djelatnici nisu obrazovani, ja sam samo pisala kako funkcionira koncept informiranog pristanka, koji je zakonska odredba, odnosno zakon o zaštiti prava pacijenata, pravo pacijenta na suodlučivanje, koji je osim zakona, I ljudsko pravo. Ja sam stajališta da svako ima pravo na svoje mišljenje dok god ta mišljenja ne utječu na prava života I kvalitetu života drugih. Sada bih se voljela osvrnuti na vaš komentar I s čim se u njemu ne slažem, te možda malo približiti poantu ovog teksta kojeg sam napisala.
Za početak, više puta ste napisali “Svaki postupak ima svoj razlog I ne nudi se bezveze”, “Tako da svaki postupak koji vam se nudi, nece vam se sigurno nuditi ako je njegova steta veca od koristi”…Međutim te izjave same po sebi ne predstavljaju istinu. Iako bi tako u rodilištima trebalo biti, realnost je da se jako puno intervencija radi bez znanja majka I to intervencije koje nemaju jasnu medicinsku indikaciju (inducirati ženu pitocinom zato što je prešla 40 tjedna a sve je uredu s njom I bebom nije legitimna indikacija za indukciju, nosi više rizika nego benefita a kod je iznimno česta pojava, isto kao I nepotrebne epiziotomije). Po smjernicama svjetske zdravstvene organizacije imamo prevelik postotak intervencija koje su realno -nepotrebne. Uz to imamo ogromne stope opstetricijskog nasilja u hrvatskoj (I u regiji) koji su samo dokaz neetičnih praksi, od kojih je kršenje informiranog pristanka prvi korak. Također bih se voljela osvrnuti na ovu rečenicu “Svaki fiziološki porod u par minuta može postati patološki”, iako da, naravno da se to može dogoditi, to je zapravo iznimno rijetko ako pričamo o pravom fiziološkom porodu u potpuno zdravoj trudnoćI. Često takvi trenuci budu rezultat ili neke patologije u samoj trudnoćI, ili intervencije u porodu (drip, reakcija na analgetike I slično). Gledanje na trudnoću I porod kao patologiju, a trudnice kao pacijente je jedan od razloga zašto su žene mahom istraumatizirane opstetricijskim nasiljem I traumama iz rodilišta. Što se tiče kućnog poroda, tu se ne bih predugo zadržavala jer je tema za sebe, ali imam se potrebu oglasiti na to da je kućni porod “Jako opasan” jer zapravo I nije. Kao što možete vidjeti tu: https://www.Thelancet.Com/journals/eclinm/article/piis2589-5370(20)30063-8/fulltext kućni porod ima jednaku stopu sigurnosti kao rodilišni, ako se radi o zdravoj trudnoćI. Zdravoj trudnici I bebi, ispravno praćenoj trudnoćI te medicinskoj asistenciji na porodu (stručna primalja I asistentica + sva oprema itd). Stope sigurnosti su jednako kao I u rodilištu, stopa intervencija puno manje a cjelokupno zadovoljstvo iskustvom puno veće. Trenutno se rade I istraživanja vezana za to I oporavak u babinju + perinatalni poremecaji raspolozenja pa ce I to biti zanimljivo za citati. Kucni porod je u svijetu normalna stvar koja je državno regulirana I podržana, pa čak I susjednoj nam sloveniji.
No da se vratimo na temu posta “Informirane odluke u rodilištu”. Isto kada kažete “Mi smo svi najsretniji kada sve ide prirodno”, a zašto imamo tako visoke stope indukcije onda? Zašto ženama često nije omogućeno kretanje I promjena položaja? Zašto izgon mora biti u ležećem položaju? Zašto se većini žena ne ustupi stolčIć za rađanje kada ga traže? Ja vjerujem da vi kao medicinski djelatnik zaista dajete sve od sebe, no način na koji vi radite nije isti kako svi rade, a trenutno je sustav složen tako da imamo ogroman broj žena s nepotrebnim intervencijama I traumatičnim iskustvima, koji su se mogli izbjećI (realno da se nisu bespotrebno nametali) ali tako da je žena donosila informiranu odluku, o čemu se I načelno tekst I radi. Nigdje u tekstu nisam tvrdila da medicinski djelatnici ne znaju što rade, ali sa apsolutnom sigurnošću tvrdim (što iz svog osobnog iskustva, što sam vidjela na svoje očI, što na priče žena s kojima radim) da nije svaka odluka donešene jer se morala I da nije svaka odluka donešena zbog jasne medicinske indikacije.
Naglasila sam u tekstu da su zapravo jako malo odluka one koje se moraju donijeti u sekundi, radi spašavanja života. Takve odluke naravno postoje ali prema njima se odnosi tako -spašavanje života. Naravno da tu onda plan poroda I b.R.A.I.N ne drže vodu. Ali to nije svaka odluka u rodilištu, velika većina njih su stvari za koje se može uzeti vremena, koje nisu hitne I gdje žena ima apsolutno pravo tražiti educirane medicinske djelatnike da joj objasne benefite, rizike, alternative…Ima pravo rećI svoje mišljenje I kako se osjeća, pitati koje su joj opcije I koji su idućI koraci. To nije privilegija, niti je nešto loše za bilo koga u toj pričI, to je ljudsko pravo I po meni iskreno I odgovornost, obzirom da žena potpisuje pri ulazu u rodilište da preuzima odgovornost. Temelj ovog teksta je doslovno da se trudnice pripreme I educiraju prije, I da kada su u rodilištu imaju pravo postavljati pitanja (I forma na ovaj način da lako dobiju sve relevantne informacije). Fiziologija poroda je jako delikatna stvar I često ju se može “Zeznuti” intervencijama koje u rodilištu djelatnici više ni ne percipiraju kao intervencije, a kada se taj koktel hormona zezne + ženi se ne omogućI kretanje I slično, dođe do drugih problema koje isto iziskuju još intervencija I tako može doćI do onog što se često naziva kaskadom intervencija. Moj tekst je tu da se žene osnaže, da se educiraju, I da zajedno sa svojim liječnicima donesu informirane odluke kako je I njihovo pravo te I kako stoji u zakonu. Nadam se da sam sada malo približila cilj teksta.