Ana nam je ispričala dvije predivne priče svojih pozitivnih iskustava poroda kćeri Ele i Dore u Zagrebu.
Draganino divno iskustvo porodu u Celju, Sloveniji!
Svaki novi trud je bio sve jači.
Ja sam kroz svaki disala, opuštala se i smijala.
Kroz glavu mi je prolazilo sve ono što me moja doula naučila kroz vrijeme trudnoće i osjećala sam ženstvenije nego ikad.
“Rečeno mi je da ću na dogovoreni carski, i to, da ću tijekom tjedna saznati točno kad. Cilj je bio zadržati moje bebice što duže u mojoj tibi. Nedjelja, 03.03.2019, saznajem da je carski zakazan u 8:00h, u utorak. 5.03.2019. Sjećam se tog uzbuđenja, navale adrenalina i straha koji su se isprepletali kao spone…”
P.S. Sve ljubavne priče imaju poseban miris koji ih prati. Miris kože, parfema, mora pokraj kojeg se šeće, cvijeća koje ona drži u ruci ili miris svježe pokošene trave koju donosi vjetar.
Ova ljubavna priča miriše na jaku kafu s malo mlijeka koju su babice skuhale Tiborovoj mami jer je na njihovo:
„Bravo mama, sad se odmori“, pola sata nakon što je rodila odgovorila:
„Da mi je sad kafa, rodila bih još troje…“
“Moj porod bio je pravi suvremeni, izrazito medikalizirani porod s dripom, epiduralnom anestezijom, epiziotomijom, ali je bio vrlo brz za prvorotkinju, prilično podnošljiv, manje bolan nego sto sam očekivala (cak i unatoč tome sto epiduralna nije djelovala kako je trebala) i naposljetku- izrazito emotivno i prekrasno iskustvo.”
“Priča o mom porodu krenula je dan prije rođenja mog sina, premda to tad nisam znala. Započeli smo taj dan kavom s prijateljima na suncu i kratkom proslavom rođendana moje mame, a završili druženjem s prijateljima s faksa navečer. Bilo je ljeto, kad se pandemija proglasila pobijeđenom, a mi smo se još mogli opušteno družiti na svježem zraku. Uz sve te aktivnosti, nisam odmah primijetila da mi se s tijelom nešto novo događa.”